Lordoze – hiperlordoze – lordotično držanje tela – fizikalna terapija – lečenje

Hiperlordoza predstavlja krivljenje kičme ka unutra u vratnom i slabinskom delu kičme. Hiperlordoza je poremećaj posture tela, a samim tim i biomehanike.

Kičmeni stub, posmatran bočno (sagitalna telesna ravan), ima oblik izduženog latiničnog slova S. Karakterišu ga dva udubljenja – LORDOZE (u vratnom i slabinskom delu) i jedno ispupčenje (u grudnom delu).

Naglašena lordoza

Ova udubljenja (lordoze) znatno doprinose povećanju čvrstine kičmenog stuba. Ujedno se amortizuju otpori i pritisci koji se konstantno vrše na telo (sila zemljine teže, težina tela, dodatni teret).

Fiziološka norma dubine vratne lordoze iznosi 3-4 cm. Fiziološka norma dubine lumbalne lordoze iznosi 4-5 cm.

Hiperlordoza tela je poremećaj koji predstavlja povećanje krivine, veće od fiziološke (bočno gledano, ka telu u smeru ka napred, sagitalni pravac).

Lordotčno držanje tela

Merenje lordoze se vrši viskom i lenjirom. Kanap, na čijoj se sredini nalazi vrh viska, spušta se od potiljačne sve do krsne kosti. Meri se rastojanje od rtnih kičmenih nastavaka vratne i slabinske krivine do kanapa.

Kifo-lordotično držanje tela je kao deformitet jako izražen poremećaj (ujedno pevećana grudna kifoza i lumbalna lordoza). Da bi izmerili stepen lumbalne lordoze, kanap se postavlja na rtni nastavak vrha kifoze i spušta se do sredine krsne kosti.

Fizikalna terapija hiperlordoza – uzroci nastanka – etiologija

Hiperlordoze nastaju postepeno i bezbolno. Osnovni uzrok nastanka je nepoznat. Ostali uzroci nastanka hiperlordoza su loše držanje tela, poremećaji mišićnog balansa pelvitrohanterične muskulature, mišićna slabost, smanjen tonus pojedinih mišića i mišićnih grupa, gojaznost, rahitis.

Na nastanak hiperlordoze svakako utiču i neadekvatne radne površine, krevet, jastuk…

Lordotično držanja tela – klinička slika

Procena se vrši iz ležernog stojećeg stava:

  • povećana vratna lordoza – glava zabačena napred u odnosu na vertikalu
  • povećana lumbalna lordoza – glava zabačena nazad u odnosu na vertikalu
  • grudni koš je ravan ili ispupčen
  • zadnjica je isturena pozadi (lumbalna fiziološka krivina je izražena, veća od 5 cm)
  • stomak je mek, karlica pomerena napred i na dole (fleksija)
  • zglob kolena je maksimalno opružen (hiperekstenzija)
  • telo je nestabilno zbog pomeranja težišne linije napred, ispred skočnih zglobova
  • obe natkolenice se rotiraju spolja, čime se povećava stabilnost tela

Hiperlordoze – podela

U odnosu na poreklo, hiperlordoze se dele na:
1. kongenitalne (nastale tokom rođenja) i
2. stečene (uzrokovane bolestima i traumama…)

LORDOTIČNO držanje tela može da bude:
1. FUNKCIONALNO, kao posledica lošeg držanja tela
2. STRUKTURALNO (prave lordoze), kod kojih je došlo do promene u samoj strukturi kičmenih pršljenova

Funkcionalne i strukturalne lordoze se istovetno terapijski tretiraju. Funkcionalne lordoze su korektibilne bez ostatka, ukoliko se sa lečenjem započne na vreme.

Nelečena funkcionalna lordoza prerasta u strukturalnu, pravu lordozu, kod koje lečenje traje dugo sa već formiranim ostatkom.

Hiperlordoze – klinička slika – dijagnostika

Najčešće se primeti da je zadnjica previše isturena, dok se pacijenti, najčešće, obraćaju stručnjacima zbog bola, brzog zamaranja, slabije pokretljivosti.
Dijagnostički postupci u otkrivanju lordotičnog držanja tela su:

Hyperlordosis

Lordoze – hiperlordoze – lordotično držanje tela – fizikalna i kineziterapija – medicinsko vežbanje – sistemsko rešenje

Cilj lečenja je da se zaustavi progresija zakrivljenosti kičme i spreči dalji napredak deformiteta.

Najčešća terapijska greška u tretmanu hiperlordoze

Najčešća terapijska greška je izostanak analgetskih i relaksirajućih fizikalnih terapija, već odmah po dijagnostikovanju hiperlordoze oli lordotičnog držanja tela, početak kineziterapije – medicinskog vežbanja. Posledica ove greške je provokacija bola, stvaranje odbojnosti prema primeni terapije i izostanak terapijskog rezultata.

Razlog zbog čega je to tako je nepripremljenost tela za fizički napor!

Hiperlordoze, lordotično držanje tela – lečenje – fizikalna terapija – protokol pravilnog terapijskog postupanja

Hiperlordoze, lordotično držanje tela najčešće prati niz poremećaja koje bi trebalo rešiti pre nego što se započne sa kineziterapijom – medicinskim vežbama kao sistemskim rešenjem. Najčešće tegobe koje prate hiperlordoze, lordotično držanje tela su:

  • posturas je značajno narušena
  • veliko je opterćenje u lumbalnoj kičmi
  • hod je značajno narušen
  • trčanje je teško
  • jedna noga je duža-kraća od druge
  • pacijent se često sapliće, naginje i pada
  • bol na dodir dorzalne strane tela – leđa
  • bol koji se provocira pokretima trupa, natkolenice – pokreti karlice i u zglobu kuka
  • limitirana pokretljivost trupa, u zglobu kuka i karlice, natkolenice – pojava kontraktura
  • povišen mišićni tonus mišića trupa, paravertebralnih mišića
  • mišići su „tvrdi“ kao kamen
  • mišićna slabost pelvitrohanterične muskulature

Da bi se navedeni zdravstveni problemi koje nose hiperlordoze ili lordotično držanje tela rešili, potrebno je da se primene analgetske i relaksirajuće fizikalne terapije. Najčešće je potrebno od 10 dana do dve nedelje kontinuiranih terapija.

Dok traju terapije kontraindikovana je svaka dodatna fizička aktivnost!

Po otklanjanju bola, dovođenju mišićnog tonusa u fiziološke okvire, telo je pripremljeno za kineziterapiju medicinsko vežbanje kao sistemsko rešenje deformiteta kičme.

U suprotnom, terapijski efekat bi izostao, zbog dodatne provokacije bola provociranog svakim pokretom proisteklim medicinskim vežbanjem.

Hiperlordoze, lordotično držanje tela – lečenje – kineziterapija – medicinsko vežbanje

Kineziterapija – medicinsko vežbanje je sistemsko rešenje korekcije hiperlordoze, lordotično držanje tela.

Medicinsko vežbanje – kineziterapija se po metodologij prilično razlikuje od ma kakve druge fizičke i sportske aktivnosti.

Kineziterpijski programi su individualni i izrađuju se u zavisnosti od rezultata dobijenih pregledom. Nijedna hiperlordoza, lordotično držanje tela nije isto!

Kineziterapijske vežbe su prilično zahtevne i suština je da se pravilno izvedu! Kineziterapijsko vežbanje se radi isključivo pod nadzorom fizioterapeuta! Svaka vežba se radi na vreme, bez brojanja! Vreme trajanja jedne kineziterapije je 1 sat – 60 minuta.

Osnovni kineziterapijski plan i program lečenja

Kineziterapija ma kakvog telesnog deformiteta se sprovodi po fazama.

  • Prva kineziterapijska faza je izrada programa sa ciljem povećanja amplituda pokreta koji su limitirani
  • Druga kineziterapijska faza je izrada programa sa ciljem korekcije telesnog deformiteta
  • Treća kineziterapijska faza je faza jačanja tela
  • Četvrta terapijska faza obuhvata korekciju posture, balansa, ravnoteže i biomehanike

Najčešće se radi o kombinovanoj primeni kineziterapije u svim terapijskim fazama sa elektroterapijom, fototerapijom, termoterapijom…

Svaka od navedenih faza se sprovodi u kontinuitetu, dan za danom. Vreme trajanja svake od navedenih faza je od 10 dana do dve nedelje, nekada i duže.

Kineziterapija hiperlordoze

Po ostvarenju terapijskih zacrtanih ciljeva, pacijenti se ne ograničavaju nikakvim uslovljavanjima. Nema zabrana! Mogu da se bave svakim sportskim i radnim i životnim aktivnostima bez ograničenja i uslovljavanja.

Preporuka je da se preventivni kineziterapijski program sprovoditi u grupi ili individualno 2 puta nedeljno.

Hiperlordoze, lordotično držanje tela – hirurška intervencija

Operativno lečenje se sprovodi u slučajevima kada je aktivnost poput osnovne aktivnosti a to je hod, prilično narušena.

Hirurška korekcija hiperlordoza, lordotičnog držanje tela se uglavnom sprovodi u situacijama kada je kompromitovan hod. Pri tom je kod hiperlordoza, lordotičnog držanja tela značajno narušena estetika. Ograničena pokretljivost u zglobu kuka zbog prisutnih kontraktura pelvitrohanterične muskulature je razlog loše posture i hoda.

Hirurška korekcija je prilično zahtevna i bolna. Pod uslovom da intervencija protekne po protokolu, najčešće postoperativne tegobe su:

  • postoperativni bol na palpaciju
  • značajno limitirana pokretljivost u zglobu kuka
  • spazam mišića
  • ožiljno tkivo
  • poremećaj posture i biomehanike

Stanje posle operacije hiperlordoze, lordotičnog držanja tela

Zbog svega navedenog, kako bi se vratile sve životne, radne i sportske aktivnosti, neophodno je po operaciji sprovesti isti terapijski protokol koji je naveden.

Autor teksta: Žarko Popović, viši fizioterapeut, defektolog-somatoped

POVEZANI TEKSTOVI: DEFORMITETI TELAKAKO FIZIOTERAPEUT LEČI DEFORMITETE TELA

ZAKAŽITE PREGLED!

telefon: 011 30 34 733

Viber, WhatsApp i mobilni: 060 33 40 852

email: ambulanta@nika.rs

Radnim danima od 08h do 20h

Subotom od 08h do 16h

Ostavite odgovor

Pitajte nas i odgovaramo brzo!