Diskus hernija, spondiloza, spondilolisteza, spinalna stenoza, sindrom piriformisa
Pojava bola u donjem delu leđa (lumbo-sakralni deo) je učestala i može da se desi u svakom uzrastu, a najčešće se javlja od 25. godine života.
Značaj kičme je višestruk. U ovom slučaju, pomenućemo da kičma štiti kičmenu moždinu od povređivanja. Istovremeno, kičma daje čvrstinu i potporu telu.Iz glave, gde je smešten mozak, kao deo centralnog nervnog sistema, nastavlja se kičmena moždina koja prolazi kroz kičmeni kanal.Kičmeni kanal sačinjavaju koštani otvori u svakom pršljenu. Iz kičme se dalje granaju periferni nervi koji oživčavaju celo telo. Kičma se sastoji od pršljenova, a svaki pršljen sa susednim i gore i dole, predstavlja zglob. S obzirom da su pršljenovi po sastavu koštana masa, da ne bi došlo do trenja, između svakog pršljena je smešten po jedan disk koji je od pulpoznog mekanog tkiva, sa funkcijom amortizacije pokreta i sprečavanja trenja koštanih zglobnih površina tela pršljena. Kompaktnost, čvrstina i elastičnost kičme se obezbeđuje ostalim mekim tkivom koje i počinje i završava sa koštane mase pršljenova.
Anatomski prikaz kičmenih pršljenova, diskusi i periferni nervi
Svaka radna ili sportska aktivnost ili aktivnost svakodnevnog života, ukoliko se nepravilno ili naglo izvede ili vremenski dugo traje, može da prouzrokuje bol u lumbalnom delu leđa. Bol se najčešće vezuje za sledeće aktivnosti:
nepravilno dizanje tereta ma koje težine, gde se trup savija i rotira
nagli pokret rotacije, savijanja ili rotacije i istezanja trupa
dugotrajno sedenje
dugotrajna vožnja automobilom
dugotrajno hodanje
dugotrajno stajanje
loš položaj u toku spavanja
povrede koštano-mišićnog sistema lumbalne regije – traume (najčešće saobraćajni udesi, povrede u toku sportskih aktivnosti…)
Mišići trupa koji su veza trupa i karlice su: mišići zadnjeg dela leđa (nalaze se pored kičme obostrano – m.m. extensores trunci), glutealni mišići (m.gluteus minimus, medius et maximus), sa prednje strane trupa trbušni mišić (m.rectus abdominis) i fleksor natkolenice (m. iliopsoas), i sa obe strane trupa bočno (m.m.lat. flexores trunci:m.obliquus abdominis ext, m.obliquus abdominis int, m.quadratus lumborum). Lumbalna regija predstavlja mesto gde se trup spaja sa karlicom, a karlica sa nogama i čini jedan od najpokretljivijih delova kičmenog stuba, a u isto vreme je to deo koji trpi najveće opterećenje. Ujedno, to je i mesto gde se nalazi težište čitavog tela ili, tačnije rečeno, njegovo središte. Telo čoveka se u prostoru nalazi u labilnoj ravnoteži koja, da bi se održavala, zahteva konstantnu, preciznu akciju velike grupe mišića. Površina oslonca su stopala, težište tela je najšešće 1 metar od podloge, a kompletno opterećenje težine tela i sile zemljine teže u lumbalnoj kičmi. Mišićna slabost najčešće kao posledicu ima loše posturalno držanje tela i lošu biomehaniku.To je i razlog zbog čega bi trebalo da navedene mišićne grupe budu jake.Stabilnost veze trupa-karlice i nogu proističe iz mišićne mase i snage navedenih mišićnih grupa. Suština telesnog vežbanja, gde je akcenat na stvaranju pelvitrohanteričnog midera, je u što boljoj zaštiti kičme.
Mišićna snaga pojedinačnih mišića i mišićnih grupa trebalo bi da bude izbalansirana, harmonična i ujednačena.Telo čoveka je simetrično.Preko 640 mišića se nalazi u čovekovom telu. Svaki od tih mišića ima svoju osnovnu funkciju. U svakoj situaciji tela, postoje mišići koji vrše određeni pokret (agonisti) kome se suprostavljaju mišići koji isti taj pokret onemogućavaju/otežavaju (antagonisti).Ukoliko postoji bilo koji mišićni disbalans, mišićni tonus se povećava, a sam mišić gura kosti i zglobove iz svog fiziološkog položaja, tako da kosti, mišići i zglobovi trpe konstantno opterećenje.
Spondiloza (spondylosis) – okoštavanje dva ili više susednih pršljenova, kao posledica degenerativnih promena
Spondilolisteza (spondylolisthesis) – pomeranje pršljena put napred u odnosu na susedne pršljenove, kao posledica traume.
Spinalna stenoza (stenosis spinalis) – suženje kičmenog kanala, kao posledica degenerativnih i upalnih procesa na jednom ili više diskusa. Česta je kod starih osoba.
Hernija diska (discus hernia) – pucanje spoljnog omotača diska i ispadanja mekog pulpoznog sadržaja koji čini disk u okolni prostor.
Sindrom piriformisa (Sy. m.piriformis) – mišićni disbalans pelvitrohanterične muskulature vodi pomeranju u zglobu kuka i karlici, čime se provocira mišić piriformis, koji vrši pritisak na išijadični nerv (n.ishiadicus).
Bol je teško lokalizovati, jer boli cela regija. Bol je najčešće pojasni i kreće se od leve do desne strane glutealne regije lumbo-sakralne kičme. Često se oseti mravinjanje ili oštar bol koji ide iz kičme duž jedne noge (ili obostrano), do sredine butine, lista ili stopala. Ova senzacija je kratkotrajna i veoma je neprijatna.Pacijenti navode i stezanje mišića i osećaj “pečenja” (butina, list) koji može da traje neko vreme. Moguće je da bolovi i ne postoje, ali da je prisutan osećaj nelagodnosti u lumbo-sakralnoj kičmi, koji implicira nesigurnost i nespremnost pacijenta za bilo koju fizičku aktivnost. Telo na bol reaguje tako što zauzima zaštitni, najmanje bolni položaj (antalgičan položaj) koji je uvek i nepravilan.
Trup je najčešće nagnut na jednu stranu, a mišići su u spazmu (grču), tako da su pokreti trupa značajno limitirani. Položaj koji prija je različit i individualan.Najčešće prija tzv.fiziološki položaj na leđima sa savijenim kolenima (urolani veći peškir ili ćebe debljine 20 cm), mada je čest slučaj da prija i položaj na stomaku sa urolanim većim peškirom, koji se postavlja ispod karlice.
Najčešće, pacijent spontano sam pronađe antalgičan (bezbolan) položaj.Koliko god taj položaj bio nefiziološki, u tom trenutku bi trebalo da se primenjuje.Svaka pojava bola je siguran znak tela da nešto ne valja i da bi trebalo nešto da preduzmemo kako bi bol otklonili.
U poslednjih 30 godina u medicini je značajno uznapredovala dijagnostika. Bitno je ispoštovati redosled dijagnostičkih metoda i krenuti od prostijih ka složenijim, ukoliko za tim ima potrebe. Uspostavljanje dijagnoze započinje uzimanjem anamneze i kliničke slike.
Probleme lumbo-sakralnog bola moguće je dijagnostikovati sledećim dijagnostičkim metodama:
KLINIČKI PREGLED
Rendgenski snimak lumbo-sakralnog dela kičme (X- rays)
Kompjuterizovana tomografija (CT) skener – Computed Tomography (CT) Scan
Magnetna rezonanca (MR) – Magnetic Resonance Imaging (MRI)
Elektromišićna neurografija EMNG
Odmah po nastanku bola, potrebno je uzeti nešto od analgetka i miorelaksanata.
Bitno je napomenuti da se navedeni lekovi konzumiraju posle jela. Naravno, sve životne aktivnosti bi trebalo ograničiti na najneophodnije. Moguće je, u kućnim uslovima, primeniti i lekovitu glinu na bolno mesto, kao i tople kupke. Aplikacija gline i kupke bi trebalo vremenski da traje 15-30 minuta. Ukoliko bol ne prestane u roku od par dana, obratite se stručnjaku za pomoć.
Terapija bola fizikalnim procedurama najpribližnija je prirodnim procedurama zbog blagotvornosti i prijatnosti i odsustva agresije. U određivanju fizikalne terapije, značajna je anamneza, dijagnostika, klinički pregled, funkcionalni status..S obzirom da je širok spektar fizikalnih procedura, odabira se najbolja moguća kombinacija fizikalnih procedura. Značajno je napomenuti da ono što prija i daje efekta u lečenju kod jednog pacijenta, ne mora da prija i dâ efekat u lečenju kod drugog pacijenta sa sličnim problemom.
U fizikalnoj terapiji se primenjuju razne vrste zračenja počev od magneto terapije, ultra zvuka, lasera, infra red, kao i struje različite frekvencije i modulacije. Dejstvo aparaturne fizikalne trapije je anelgezija i vazodilatacija, kao i celularno pospešivanje metabolizma.
Primenjuje se elektroforeza leka lokalno na bolno mesto (prokain ili kalijum jodid, 3% rastvor) koristeći pravilo protoka električne energije od pozitivne do negativne elektrode.
Od bezaparaturnih procedura aplikuje se glina i tople kupke (topla pakovanja). Terapeutska masaža i akupresura bolnih mesta i muskulature koja je u spazmu predstavlja sastavni deo fizikalne terapije. U proseku, trajanje fizikalnih procedura u kontinuitetu iznosi 2-3 nedelje.Bitno je ispoštovati kontinuitet terapije.
Fizikalna terapija predstavlja uvodnu proceduru u sistemsko rešavanje problema lumbalnog bola, a to je kineziterapija (medicinske vežbe).
Potpuna indikacija za primenu kiropraktike je mišićni disbalans, gde se mišićni tonus povećava, a sam mišić gura kosti i zglobove iz svog fiziološkog položaja, tako da kosti, mišići i zglobovi trpe konstantno opterećenje i bol. Kiropraktika nema efekta ukoliko postoji mišićni spazam.
Zato, tek posle par dana od započinjanja sa fizikalnim procedurama, koje sem anelgzije imaju i relaksirajuće dejstvo koje pospešuju masaže, kao i medikamentozna terapija, trebalo bi stvoriti preduslove za primenu kiropraktike kao jedne od metoda za odstranjivanje lumbalnog bola.
Sa kineziterapijom (medicinskim vežbanjem) se započinje kada se potpuno otkloni bol. Sistemsko rešavanje lumbalnog bola, kao i prevencija njegovog nastanka, obuhvata kineziterapijske procedure koje su akcentirane na stvaranje mišićne mase i snage pelvitrohanterične muskulature.
Cilj nam je da jaka muskulatura preuzme deo tereta lumbalne kičme.Bitno je napomenuti da ne postoji aktivnost svakodnevnog života koja jača lumbo-sakralne ekstenzore kičme. Isto tako, ne postoji ni sportska aktivnost koja jača mišiće ove regije. To je i najčešći razlog ovih tegoba.
Autor teksta: Žarko Popović, viši fizioterapeut, defektolog-somatoped
POVEZANI TEKSTOVI: Kako zaštiti kičmu i Vežbe za jačanje lumbalne kičme
Bol u leđima, može da bude lokalizovan u vratnoj kičmi, gornjoj trećini trupa, lopatičnoj regiji, između rebara ili u donjem delu leđa. Govorimo o bolovima mekih tkiva, kao i o koštano-mišićnim bolovima.
Bez obzira koja je regija tela zahvaćena bolom, telo reaguje povećanjem mišićnog tonusa koji se isprva lagano diže. Povećanje mišićnog tonusa uvek vodi smanjenoj pokretljivosti telesnih segmenata.
Zato i kažemo: „Ukočio sam se“!
Dizanje tonusa može da ide do spazma mišića bolne regije i grčenja koje se opisuje kao: „ne mogu da se pomerim – potpuno sam ukočen“!
Navedeno stanje dizanja mišićnog tonusa je normalna-fiziološka reakcija organizma koja ograničava pokretljivost telesnih segmenata i time štiti telo od daljeg povređivanja i bola.
Navedena telesna reakcija je pozitivna kao upozorenje i prevencija i upućuje nas na stručnjake koji će vam pomoći. Dakle, samo telo vam kaže da ne čekate, da se vremenom sve vrati u normalu, već je potrebno da zakažete pregled na osnovu kojeg se određuje terapija.
Ukoliko vam se navedena zdravstvena tegoba godinama javlja periodično i ukoliko se do sada sve spontano rešavalo bez adekvatne terapije, već uz samoinicijativnu upotrebu lekova koji su kako ste čuli „nekom pomogli“ u sličnim situacijama, utoliko pre bi trebalo da potražite stručnu pomoć jer zdravstveno stanje može da se iskomplikuje.
Ukoliko tegobe duže traju, više od par dana, telo samo po sebi zauzima tzv. ANTALGIČAN položaj – položaj koji najmanje boli i koji je uvek protivan pravilnoj posturi i biomehanici.
Dešava se da antalgija traje i više od par meseci, nekada i godina! U tom slučaju nastaju funkcionalne i strukturalne promene na telesnim segmentima koje impliciraju nastanak novih bolnih tegoba.
Kako vreme prolazi od inicijalne pojave bola, on više nije isti zato što se tegobe multipliciraju i maskiraju i prenose na ostale telesne segmente. Bol se javlja i u drugim telesnim segmentima koji vas nisu boleli.
Suštinski, osnovni bol više nije prvi terapijski cilj u lečenju, već je potrebno da se sve posledice nelečenja i izgubljenog terapijskog vremena prvo prepoznaju i konstatuju, kako bi se napravio novi terapijski plan i program lečenja gde se kao prioritet postavljaju poslednje nastale tegobe koje su uvek praćene bolom i koje predstavljaju najveću tegobu pacijenta u tom trenutku.
Nikako se ne sme zanemariti činjenica da je reč o posledici i komplikaciji nelečenja ili pogrešnog lečenja primarne tegobe i da terapijski zdravstveni problem nije sistemski rešen.
KAKO DA SAM SEBI POMOGNEM
Potpuna indikacija je mirovanje!
Potrebno je da se sve fizičke aktivnosti svedu na minimum kroz bazične – aktivnosti svakodnevnog života (ASŽ).
KLIN SE KLINOM NE IZBIJA!
Možete da se dodatno povredite i/ili pogoršate
zdravstveno stanje!
Potrebno je da se veći deo dana provede u položajima koji ne provociraju bol i prvom prilikom se obratiti stručnjacima.
Ukoliko niste u mogućnosti da potražite stručnu pomoć, u nastavku vam dajemo savete samopomoći.
Kao prvo, ne paničite i pokušajte da oslušnete vaše telo. Pokušajte da definišete gde vas boli i kako se bol provocira.
Koji su pokreti tela iritantni. Koji položaji i radnje provociraju bol. Proverite da li se bol spušta duž ruku i nogu (konstantno ili periodično).
Proverite da li osećate peckanje i mravinjanje duž ruku i nogu.
Ukoliko nema propagacije bola i mravinjanja i peckanja duž ruku i nogu, ako vas boli prilikom pomeranja bolnog segmenta (glava/vrat, trup), ukoliko se bol provocira sedenjem, stajanjem, ustajanjem iz sedećeg i/ili ležećeg položaja, ako vas boli u grudima, između rebara, kao prvo bi trebalo da izbegavate sve navedeno što vam smeta.
Analgetike, tablete, kapsule protiv bolova ne bi trebalo da uzimate na svoju ruku.
Setite se mišićnog tonusa koji je povišen. Kako njega rešiti?
Neizostavni deo terapija koji se odlično pokazao u rešavanju povišenog mišićnog tonusa je masaža.
Preporuka je da se kod navedenih stanja masaža sprovodi pre svega medikamentom, tačnije lekovitim kremama i mastima koje ZAGREVAJU napetu muskulaturu.
Kao masažno sredstvo izostavili smo ulja za masažu zato što kreme i masti koje „zagrevaju bolnu regiju“, imaju svoju lekovitost, prodiru u tkiva i mogu lako da se nabave.
Masaža može da se sprovede i masažnim biljnim uljima. Prodornost u tkiva i lekovitost se zadržavaju, ali izostaje termo efekat zagrevanja.
Masaža najprostijim uljima je krajnje rešenje. Razlog zbog čega je tako je taj što je reč o mineralnim uljima koja nemaju prodornost u tkiva, lepo mirišu jer su parfimisana i služe samo da otklone trenje. U ovu vrstu ulja spadaju skoro sva bebi ulja!
Ulja koja se koriste u terapijske svrhe i zagrevaju su modifikovana i teško mogu da se nabave.
UPOTREBA GELA KOJI GREJE
Osobe koje nemaju mogućnost sprovođenja masaže – utrljavanja kreme ili masti koje greju masirani segment, mogu da koriste razne vrste gelova koji zagrevaju.
Pravilna upotreba gela izostavlja utrljavanje i korišćenje kao masažno sredstvo.
Gelovi se pravilno koriste tako što se nanesu u tankom sloju na bolni – tretirani segment, ne utrljavaju se, već se po nanošenju ostavi da se osuši.
KAKO SPROVESTI MASAŽU
Na bolno mesto je potreno utrljavati kremu ili mast.
To možemo sami da uradimo ili može da to uradi neko umesto nas.
Masažni pokreti bi trebalo da su blagi, ujednačeni i nikako ne bi trebali da provociraju bol.
Da bi masaža bila što prijatnija i svrsishodnija, osoba koja je sprovodi bi trebalo da je krajnje opuštena i ne sme da se plaši da će „nešto da pokvari“.
Isti princip važi i kod sprovođenja samomasaže (vratna, lumbalna kičma i međurebarni mišići).
Položaj iz kog se sprovodi masaža bolne regije određuje sam pacijent.
Svaki položaj koji ne provocira bol a pri tom čini dostupnom bolnu regiju za sprovođenje masaže je odličan položaj!
UTRLJAVANJE KREME ILI MASTI U TRAJANJU OD 10 MINUTA – TELESNI SEGMENTI
UTRLJAVANJE KREME ILI MASTI U TRAJANJU DO 30 MINUTA
OPUŠTA MIŠIĆE I SMANJUJE BOL!
Kao odlično sredstvo za opuštanje mišića, a samim tim i rešavanju bola, pokazao se čaj od korena valerijane. Valerijana se u prodaji može naći i u obliku kapsula, tableta i vodenog rastvora.
U terapijske svrhe, najbolje se pokazao čaj od korena valerijane.
Preporučena dnevna doza su dve šoljice čaja.
Minimalna doza je jedna šoljica čaja uveče pre spavanja.
OGRANIČENJA UPOTREBE ČAJA OD KORENA VALERIJANE
NEŽELJENI EFEKTI
PRIPREMANJE ČAJA
Jednu kašičicu usitnjenog korena preliti sa 150 ml ključale vode i posle 10 minuta procediti. Piti po potrebi nekoliko puta dnevno po šolju čaja.
Kod prisustva propagacije bola duž ruku i nogu i kod peckanja i mravinjanja duž ruku i nogu, potrebno je da se odmah javite stručnjacima.
U navedenom slučaju, ne pokušavajte sami da rešite zdravstveni problem!
POČETAK TERAPIJA – PROFESIONALNO POSTUPANJE
Prva terapijska faza počinje nakon precizno uzete anamneze, funkcionalnog statusa i napravljenog uvida u medicinsku dokumentaciju, ako je pacijent ima.
Svaka nejasnoća se potkrepljuje upućivanjem na dodatnu dijagnostiku. Tako se stiče jasna slika zdravstvenog stanja pacijenta.
Na osnovu navedenog, počinje se sa izradom plana i programa fizikalnih terapija koje su uvek analgetske, sa ciljem otklanjanja bola, relaksacije i ukoliko postoje lezije perifernih nerava revitalizirajuće.
Minimalan broj navedenih terapija je dve nedelje. Za to vreme je moguće da se prikaže terapijski efekat u punom obimu.
TERAPIJSKA DINAMIKA – TERAPIJSKI KONTINUITET JE PREDUSLOV TERAPIJSKOG USPEHA
Fizikalne terapije i kineziterapija se sprovode u kontinuitetu – dan za danom. Izostajanje sa terapija predstavlja remećenje u terapijskom toku.
Pravljenje kompromisa sa dolascima pacijenta na svakodnevne terapije otežava lečenje, ne vodi uspehu u lečenju ili ga značajno komplikuje i prolongira.
Pacijent je dužan da sam odluči šta mu je prioritet. Zdravlje ili bilo šta drugo. Ne može da se očekuje da je terapeutu više stalo do zdravlja pacijenta nego njemu samom.
SISTEMSKI REŠAVA ZDRAVSTVENE TEGOBE!
TENDENCIJA LEČENJA U CELOM SVETU!
U ovoj prvoj terapijskoj fazi je prilično važno da se svakog dana pažljivo sluša šta pacijent navodi kao tegobe i svaki put kada dođe, terapeut je dužan da pažljivo proveri navode pacijenta, na osnovu kojih, ukoliko ima potrebe iskoriguje već određenu fizikalnu terapiju.
Svaki pacijent je ljudsko biće sa tegobama koje su jedinstvene. Terapijski protokoli su osnova na koju se nadograđuju specifičnosti zdravstvenog stanja. Izostajanje holističkog i individualnog pristupa u lečenju vodi greškama u lečenju i terapijskom neuspehu.
Najčešća terapijska greška je da navedene terapijske korekcije izostaju. Razlog izostajanja najčešće bi trebalo tražiti u velikom broju pacijenata koji bukvalno samo cirkulišu kroz zdravstvenu ustanovu, gde se nema vremena zbog uspostavljenog sistema da se sprovede navedeno.
Umesto toga, u takvim zdravstvenim ustanovama u kojoj bi trebalo da se pacijenti leče tako što se dobijaju terapijski rezultati kod svakog pacijenta, dobijaju se prividi lečenja, zapravo se gubi dragoceno terapijsko vreme.
Zamislite da kupujete nov automobil i da kao drugu opciju imate automobil koji je izrađen po vašoj meri i vašim potrebama. Otprilike, tolika je razlika u pristupu.
Svaka zdravstvena ustanova je limitirana dnevnim brojem pacijenata. Veliki broj pacijenata na dnevnom nivou daje veliku mogućnost greške i vodi terapijskom neuspehu.
Greške u lečenju su svuda moguće. Suština je da se mogućnost greške svede na minimum. Kada dnevno sprovodite terapije velikom broju pacijenta, mogućnost nastanka greške je mnogo izvesniji.
Administrativno gledano, veliki broj pacijenta je zbrinut protokolima lečenja koji se isključivo sprovode. Jednom ordinirana terapija se uglavnom ne menja 2-3 nedelje. Administrativno je sve pokriveno. Administrativno nije napravljena terapijska greška. Administrativno je urađeno sve što treba. Da li je to dovoljan razlog dolaska na lečenje?
Svakog terapijskog dana, ni jedan pacijent nije isti. Trebalo bi ga saslušati i proveriti šta govori.
Određena terapija danas je adekvatna uglavnom danas! Teško da može da bude adekvatna za 2 do 3 nedelje. To je i jedan od razloga terapijskog neuspeha.
Posvećenost, znanje i iskustvo su ključ uspeha i u lečenju.
VODITE RAČUNA KOME POKLANJATE POVERENJE U LEČENJU
Prilično je učestalo da se od strane lekara specijalista, najčešće ortopeda i neurologa, kojima su pacijenti sa gore navedenim tegobama poklonili poverenje da usmeni komentar i preporuka, neretko i napiše u izveštaju da će se zdravstveni problem rešiti tako što se pacijentima preporučuje „da se ide na bazen i pliva“ da se „ide kući i rade vežbe“ koje će mu neko već pokazati, a pacijent će to da zapamti i onda je potrebno samo da ih „radi kod kuće“.
Neretko i sami lekari specijalisti bivaju demonstratori „vežbi“ u ordinacijama gde ordiniraju, gde uplašenim pacijentima izvode sve samo ne ono što se od njih očekuje.
Od takvih „stručnjaka“ bi trebalo svaki pacijent da se čuva i da ako dođe u takvu situaciju promeni ordinarijusa, neretko i ustanovu.
Hipokrat
U praksi se pokazalo da je nemoguće sprovoditi kineziterapiju bez stručnog vođenja terapeuta. Naravno pod uslovom da su plan i program lečenja adekvatni.
Kineziterapija – medicinsko vežbanje, potpuno se razlikuje od bilo kojeg drugog vežbanja koje može da se vidi u teretanama, fitnesima, na jogi, takmičarskim i borilačkim sportovima…
Da bi se čovek bavio sportom trebalo bi da je zdrav!
Kao takav ima potponu drugu početnu poziciju od nekog kome se sprovodi kineziterapija kojom bi trebalo da dosegne nešto što se zove zdravlje i time izjednačio sa nekim ko se bavi sportom.
Tako je i sa bazenom. Dakle, bazen je pomoćno sredstvo u kineziterapiji, a ne sistemsko rešenje i zamena za kineziterapiju. Isto je i sa medicinskim pomagalima.
KINEZITERAPIJA – MEDICINSKO VEŽBANJE
Kada se bol otkloni i mišićni tonus dovede u fiziološku normu, kada prestane sa senzacijama peckanja i mravinjanja duž ruku i nogu, počinje se sa sistemskim rešavanjem zdravstvenog problema primenom medicinskog vežbanja – kineziterapijom.
Plan i program kineziterapije se izrađuje na osnovu prvog pregleda gde je uzet precizan funkcionalni status koji bi trebalo da obuhvati precizno uzete amplitude pokreta telesnih pokreta, mišićni test, procenu posture, biomehanike, prisustvo deformiteta tela…
Prva kineziterapijska faza ima za cilj vraćanje fizioloških amplituda pokreta primenom vežbi istezanja skraćenih mišića. Ujedno se započinju i vežbe jačanja slabe muskulature.
Navedena faza kineziterapije se najčešće sprovodi dve nedelje u kontinuitetu.
U toku prvih par dana prve terapijske faze za očekivati je prisustvo terapijske reakcije u smislu postojanja blage upale mišića. Navedena tegoba prolazi za dva dana.
Druga kineziterapijska faza ima za cilj jačanje slabih mišića i mišićnih grupa. Najčešće se sprovodi dve nedelje u kontinuitetu.
Treća kineziterapijska faza je ujedno i završna. Ima za cilj testiranje celog tela kroz setove kineziterapijskih vežbi dodatnog jačanja, istezanja, napora…
Najčešće se sprovodi dve nedelje u kontinuitetu.
Kineziterapijske procedure u prvoj i drugoj fazi se dopunjuju nekom od fizikalnih procedura.
Završetkom treće kineziterapijske faze proces lečenja i rehabilitacije pacijenta je sistemski završen.
Uspešnost terapija se meri vraćanjem svih životnih i sportskih aktivnosti u skladu sa
potrebama i godinama u kojima se pacijent nalazi, naravno, bez bola.
Comments
IvenaJanuary 26, 2022 at 6:41 am
Moj problem traje već zadnje dve nedelje,trenutno nisam u mogućnosti da odem kod lekara.Bol je nastao u donjem delu kičme(slabina).Probala sam da resim mazanjem kremom i Panadolom,koji mi je ranije lekar propisao.Pomoglo je samo na nekoliko dana ,zatim se bol vratio i spustio malo nize.Počinje da me zabrinjava jer ne prestaje.
nikawpJanuary 26, 2022 at 9:21 am
Poštovana Ivana,
“Spuštanje” bola niže od LS kičmi je početak išijalgije.
Problem ne možete sami da rešite! Nađite vremena za lečenje.
LazarDecember 24, 2021 at 8:04 am
Zdravo
Jas sam sofer kamiona i ponekad osecam bol i ukocanetost dolni deo legja i ponekad dolni deo vratu
Svi mi kaze da mi je to od kamion!
Sta bi mi vi dali za savet? Hvala
nikawpDecember 26, 2021 at 6:05 pm
Poštovani Lazare,
Svaka profesija nosi svoje specifičnosti vezano za zdravlje. Posao koji vi obavljate obiluje rizicima koji direktno atakuju na vaše telo, tačnije kičmu i koštano-mišićni sistem.
Dugotrajno sedenje i vožnja, stres, neuredan način života koji podrazumeva neurednu ishranu, poremećaj sna, dovode do bola u donjem delu leđa, zglobovima, vratnoj kičmi,
poremećaju metabolizma i pretpostavci nastanka autoimunih bolesti.
Savetujem vam da povedete računa i direktno utičete na kvalitet života, a sistemski, da dve puta godišnje, u poznu jesen i u rano proleće, sprovedete terapijske setove koji
obuhvataju fizikalne i kineziterapijske procedure u trajanju od po 3 nedelje.
U međuvremenu, nemojte da se navikavate na analgetike, već trenutni problem rešite fizikalnim i kineziterapijskim procedurama.
Žuža JankovićSeptember 14, 2021 at 5:14 pm
poštovanje
utvrđena mi je dijagnoza posle urađenogMR
lumboisijalgija l.dex.PUVD L5_S1 l.dex Radiclopathia S1l.dex
nažalost ja se.nisam odmah javila lekaru kada su počeli bolovi u leđima nego tek kada se bol spustio u glutenus duž cele desne noge i imam trnjenje sa spoljne strane sve do malog prsta.
javila sam se lekaru opšte prakse pošto su bolovi bili ne podnošljivi, dobila sam prvo tablete posle inekcije.
Kada su se bolovi malo smanjili javila sam se neuro hirurgu koji je rekao da pošto nemogu da sedim i stojim dugo da je to za operaciju, naravno neznam da li je pametno ili ne ali ja sam odbila pošto mogu hodati na peti i prstima. javila sam se kod jedne profesorke fizijatrije i ona mi je preporučila fizikalnu terapiju.
sve ovo traje već 2 meseca nadam se da nisam pogrešila i da nije kasno pošto sam tek sad krenula na terapije.
molim vas za vaš savet
hvala u napred i srdačan pozdrav.
nikawpSeptember 15, 2021 at 6:08 am
Poštovana Žuža,
Naravno da će neurohirurg da vam predloži operaciju. To mu je posao. Za operaciju uvek ima vremena.
Naravno da vam nisu objasnili ili ne do kraja šta je problem i ponudili još neku opciju.
Svakako da dobrom fizikalnom terapijom u prvoj fazi a kasnije i kineziterapijom – sistemsko rešenje, možete da rešite vaš zdravstveni problem.
Žuža JankovićSeptember 15, 2021 at 2:48 pm
HVALA VAM PUNO
AdelaAugust 19, 2021 at 12:13 pm
Dobar dan!
Postovani,
Utvrdjena mi je dijagnoza isijas na osnovu MR snimka. Bol mi se javila prije 18 dana. Prvih nekoliko dana je bilo strasno sada je vec podnosljivo i boli me samo na odredjene pokrete, sjedenje, kijanje i slicno. Da li u ovoj fazi mogu poceti sa fizikalnom terapijom? Hoce li skoditi?
nikawpAugust 20, 2021 at 7:35 am
Poštovana Adela,
Fizikalna terapija je pravo rešenje!
СташаAugust 5, 2021 at 11:16 pm
Поштовани:
Имам фрактуру платоа тибие и завршена је фаза ношења гипса (10 недеља) и тада ме је први пут након три недеље од постављања гипса,јако заболио десни лумбални дио кичме и око м.пириформис да се нисам могла кретати. Једва до тоалета. Помислила сам због тежине гипса (лева нога) и да ми је мускулатура слаба. Мазала сам сјајну Руску крему (“врућу”) и попустило ме је за два дана. Од скидања гипса имам ортозу коју носим већ 6недеља и ко зна још колико. Данас после дуге шетње ме је опет заболио исти дио кичме ( четверотктни ход је ) лагани ослонац имам али сам се ужелела шетње и данас у пријатном дружтву приличан комад пута превалила.Да ли је могуће од дуготрајне шетње да ме” ухвате” леђа? Шта користити? Опет исту крему? Хвала много на одговору.
nikawpAugust 6, 2021 at 5:37 pm
Poštovana Stašo,
Savetujem vam da zakažete pregled koji obuhvata precizan funkcionalni status i započnete fizikalne i kineziterapije.
U medjuvremenu, dok god postoji bol, svaka fizička aktivnost je kontraindikovana.
Biće prilike!
BibiJuly 25, 2021 at 2:55 pm
Meni su pomerema 3 pršljena u donjem delu i 5 pršljen je slepljen .
Imam sad i diskus herniju .
Sad primam akumpukturu i laser .
Da li je to dovoljno i da li mogu pršljenovi da se vrate na bilo koji način .
Imam 72 godine
Srdačno hvala
nikawpJuly 26, 2021 at 5:40 am
Poštovana Bibi,
Po pestanku bolova, jedini sistemski način da se stabilizuje kičmeni stub je aktivna primena kineziterapije – medicinskih vežbi,
sa ciljem jačanja pelvitrohanterične muskulature, čime se dobija na stabilizaciji navedene regije.
Svako drugo rešenje nije sistemsko.
PetarJuly 19, 2021 at 12:39 pm
Postovanje, imam 21 godinu i u poslednje vreme kada ustajem iz kreveta tj. kada se probudim osecam bol u donjem delu kicme sa leve i desne strane. Dok lezim u nekom polozaju i krevetu to onako pece i boli i dok disem, ali kada ustanem i sednem na krevet bol odmah prestane. Mozda je i do kreveta jer spavam na losijem krevetu koji se razvlaci deo i ispod su 2 cebeta da bude mekse. Znaci kada ustanem ne boli nista vec dok lezim i kada se probudim i pocnem da duboko dizem pece i sa leve i desne strane donjih ledja. Ne znam sta moze biti eto ako moze neki savet ?
nikawpJuly 19, 2021 at 5:15 pm
Poštovani Petre,
Saglasan sam da bi trebalo da sebi obezbedite udobnu postelju.
Međutim, navedene tegobe prevazilaze nedudobnost postelje.
Bol između rebara i “pečenje” reg. LS su indikacije da se zakaže pregled i ako je potrebno uradi dodatna dijagnostika na osnovu čega bi se i precizno terapijski delovalo.
Ono što možete sami da uradite je da neposredno pre nego što zaspite ispod vratne kičme stavite mali jastučić ili manji urolani peškir, dok ispod nogu stavite
urolano ćebe. U opisanom položaju ostanite najmanje 15 minuta.
Isti položaj isprobajte i po buđenju. Navedeni položaj tela se zove fiziološki položaj.
Ukoliko se opredelite za pregled u našoj Ambulanti, termin pregleda možete da zakažete telefonom, mail-om, vibr-om.
Zbog brzine u komunikaciji možete da ostavite i vaš broj telefona, pa ćemo vas nazvati.
Pregled možete da zakažete najkasnije jedan dan unapred.
Dobrodošli!
AndjelaJuly 13, 2021 at 6:26 am
Poštovani,
Pojavili su mi se bolovi u donjem delu ledja, ne znam da li bi to moglo biti zbog preopterecenja (u kolicima sam prevozila drva i to dosta drva i idem u berbu malina). Zanima me kako da se ponasam(sta da radim)
nikawpJuly 13, 2021 at 5:36 pm
Poštovana Anđela,
Kako možete sami sebi da pomognete u nastaloj situaciji možete da pročitate klikom na link: https://www.nika.rs/ukocio-sam-se/
TamaraJune 12, 2021 at 4:51 pm
Postovani, pre nekoliko dana mi je na MR ustanovljena spondilolisteza 1.stepena. Odakle prvo krenuti? Kakve su sanse da se prsljen vrati i da li je to uopste moguce? Imam 43 godine, bolove nemam, zato nisam ni sumnjala na nesto ovako, ali mi se desava da me boli kada hodam vec posle 15 minuta. Otisla sam u teretanu i tu sam jos nesto isprovocirala. Hvala puno na odgovoru.
nikawpJune 19, 2021 at 9:12 am
Poštovana Tamara,
Pretpostavljam da je reč o LS kičmi. Predlažem vam da prekinete sa bilo kojom fizičkom aktivnošću.
Pre svega mislim na rešavanje vašeg zdravstvenog problema u teretani od strane laika.
Potrebno je da se obavi klinički pregled i da se uzme precizan funkcionalni status koji sa
MR snimkom daju jasnu sliku i predstavljaju osnovu za iradu preciznog plana i programa lečenja.
Prva terapijska faza je analgetska i relaksirajuća fiziklna terapija kao uvod u kineziterapiju – po prestanku bola.
Svaka druga opcija je pogrešna.
TamaraJune 20, 2021 at 2:53 pm
Postovani,
Hvala puno na odgovoru.Jeste, u pitanju je L4,L5, na MR nalazu pise i bulging disk. Krenula sam u medjuvremenu na akupunkturu, to se nekako slucajno ispostavilo, ne znam da li da nastavim sa tim. Takodje neurohirurg je pogledao MR i rekao da dodatno uradim rengen kicme i EMNG i da je ovo 90% za operaciju, sto bih ja volela da izbegnem, jer meni ovo ne smeta preterano, ali vidim da problem postoji, bojim se da ne bude gore. Htela bih da uradim kako ste rekli, citala sam sve vase odgovore, jedino me zanima kako smem da se ponasam? Naravno, u teretanu vise ne idem, ali ne smem da li smem dugo da sedim, da podignem nesto teze (ne tesko), da li smem da čučnem? Jer nemam bolove, a da time ne pogorsam.
nikawpJune 21, 2021 at 5:44 am
Poštovana Tamara,
Fizičke aktivnosti uskladite sa vašim osnovnim potrebama.
EMNG bi kompletirao dijagnostiku.
Razmislite, možete da imate sve navedeno što je i potvrđeno dijagnostikom, ali primarana patologija može da bude inaktivna.
Iskoristite ovu fazu u kojoj se nalazite i postupite kako sam vam u prethodnom pismu savetovao.
BorkicaMay 24, 2021 at 7:47 am
Poštovani,
Trpim nepodnošljive bolove godinama, nedavno sam saznala da imam diskus herniju vratnog dela C5-6, počela sam odmah sa terapijama (vežbe za gornji deo tela (kineziterapija) i Miselove vežbe za donji deo, elektro foreza, laser i aparat Indiba), ali bol ne prestaje. Šta biste me vi posavetovali?
Hvala
nikawpMay 25, 2021 at 5:49 am
Poštovana Borkice,
Kineziterapija se sprovodi nakon uspešno sprovedene analgetske i revitalizirajuće fizikalne terapije.
Promenite ustanovu gde se lečite.