BOL U DONJEM DELU LEĐA

Diskus hernija, spondiloza, spondilolisteza, spinalna stenoza, sindrom piriformisa
Pojava bola u donjem delu leđa (lumbo-sakralni deo) je učestala i može da se desi u svakom uzrastu, a najčešće se javlja od 25. godine života.

ZNAČAJ KIČME

Značaj kičme je višestruk. U ovom slučaju, pomenućemo da kičma štiti kičmenu moždinu od povređivanja. Istovremeno, kičma daje čvrstinu i potporu telu.Iz glave, gde je smešten mozak, kao deo centralnog nervnog sistema, nastavlja se kičmena moždina koja prolazi kroz kičmeni kanal.Kičmeni kanal sačinjavaju koštani otvori u svakom pršljenu. Iz kičme se dalje granaju periferni nervi koji oživčavaju celo telo. Kičma se sastoji od pršljenova, a svaki pršljen sa susednim i gore i dole, predstavlja zglob. S obzirom da su pršljenovi po sastavu koštana masa, da ne bi došlo do trenja, između svakog pršljena je smešten po jedan disk koji je od pulpoznog mekanog tkiva, sa funkcijom amortizacije pokreta i sprečavanja trenja koštanih zglobnih površina tela pršljena. Kompaktnost, čvrstina i elastičnost kičme se obezbeđuje ostalim mekim tkivom koje i počinje i završava sa koštane mase pršljenova.

bolovi-u-donjem-delu-ledja-2

Anatomski prikaz kičmenih pršljenova, diskusi i periferni nervi

NAJČEŠĆE AKTIVNOSTI KOJE UZROKUJU NASTANAK BOLA

Svaka radna ili sportska aktivnost ili aktivnost svakodnevnog života, ukoliko se nepravilno ili naglo izvede ili vremenski dugo traje, može da prouzrokuje bol u lumbalnom delu leđa. Bol se najčešće vezuje za sledeće aktivnosti:

  nepravilno dizanje tereta ma koje težine, gde se trup savija i rotira
  nagli pokret rotacije, savijanja ili rotacije i istezanja trupa
  dugotrajno sedenje
  dugotrajna vožnja automobilom
  dugotrajno hodanje
  dugotrajno stajanje
  loš položaj u toku spavanja
povrede koštano-mišićnog sistema lumbalne regije – traume (najčešće saobraćajni udesi, povrede u toku sportskih aktivnosti…)

SUŠTINSKI RAZLOG NASTANKA LUMBALNOG BOLA

MIŠIĆNA SLABOST KAO POSLEDICA INAKTIVNOSTI

Mišići trupa koji su veza trupa i karlice su: mišići zadnjeg dela leđa (nalaze se pored kičme obostrano – m.m. extensores trunci), glutealni mišići (m.gluteus minimus, medius et maximus), sa prednje strane trupa trbušni mišić (m.rectus abdominis) i fleksor natkolenice (m. iliopsoas), i sa obe strane trupa bočno (m.m.lat. flexores trunci:m.obliquus abdominis ext, m.obliquus abdominis int, m.quadratus lumborum). Lumbalna regija predstavlja mesto gde se trup spaja sa karlicom, a karlica sa nogama i čini jedan od najpokretljivijih delova kičmenog stuba, a u isto vreme je to deo koji trpi najveće opterećenje. Ujedno, to je i mesto gde se nalazi težište čitavog tela ili, tačnije rečeno, njegovo središte. Telo čoveka se u prostoru nalazi u labilnoj ravnoteži koja, da bi se održavala, zahteva konstantnu, preciznu akciju velike grupe mišića. Površina oslonca su stopala, težište tela je najšešće 1 metar od podloge, a kompletno opterećenje težine tela i sile zemljine teže u lumbalnoj kičmi. Mišićna slabost najčešće kao posledicu ima loše posturalno držanje tela i lošu biomehaniku.To je i razlog zbog čega bi trebalo da navedene mišićne grupe budu jake.Stabilnost veze trupa-karlice i nogu proističe iz mišićne mase i snage navedenih mišićnih grupa. Suština telesnog vežbanja, gde je akcenat na stvaranju pelvitrohanteričnog midera, je u što boljoj zaštiti kičme.

MIŠIĆNI DISBALANS

Mišićna snaga pojedinačnih mišića i mišićnih grupa trebalo bi da bude izbalansirana, harmonična i ujednačena.Telo čoveka je simetrično.Preko 640 mišića se nalazi u čovekovom telu. Svaki od tih mišića ima svoju osnovnu funkciju. U svakoj situaciji tela, postoje mišići koji vrše određeni pokret (agonisti) kome se suprostavljaju mišići koji isti taj pokret onemogućavaju/otežavaju (antagonisti).Ukoliko postoji bilo koji mišićni disbalans, mišićni tonus se povećava, a sam mišić gura kosti i zglobove iz svog fiziološkog položaja, tako da kosti, mišići i zglobovi trpe konstantno opterećenje.

NAJČEŠĆE MEHANIČKE PROMENE NA KIČMI KOJE UZROKUJU LUMBALNI BOL

Spondiloza (spondylosis) – okoštavanje dva ili više susednih pršljenova, kao posledica degenerativnih promena
Spondilolisteza (spondylolisthesis) – pomeranje pršljena put napred u odnosu na susedne pršljenove, kao posledica traume.
Spinalna stenoza (stenosis spinalis) – suženje kičmenog kanala, kao posledica degenerativnih i upalnih procesa na jednom ili više diskusa. Česta je kod starih osoba.
Hernija diska (discus hernia) – pucanje spoljnog omotača diska i ispadanja mekog pulpoznog sadržaja koji čini disk u okolni prostor.
Sindrom piriformisa (Sy. m.piriformis) – mišićni disbalans pelvitrohanterične muskulature vodi pomeranju u zglobu kuka i karlici, čime se provocira mišić piriformis, koji vrši pritisak na išijadični nerv (n.ishiadicus).

KLINIČKA SLIKA

Bol je teško lokalizovati, jer boli cela regija. Bol je najčešće pojasni i kreće se od leve do desne strane glutealne regije lumbo-sakralne kičme. Često se oseti mravinjanje ili oštar bol koji ide iz kičme duž jedne noge (ili obostrano), do sredine butine, lista ili stopala. Ova senzacija je kratkotrajna i veoma je neprijatna.Pacijenti navode i stezanje mišića i osećaj “pečenja” (butina, list) koji može da traje neko vreme. Moguće je da bolovi i ne postoje, ali da je prisutan osećaj nelagodnosti u lumbo-sakralnoj kičmi, koji implicira nesigurnost i nespremnost pacijenta za bilo koju fizičku aktivnost. Telo na bol reaguje tako što zauzima zaštitni, najmanje bolni položaj (antalgičan položaj) koji je uvek i nepravilan.

bolovi-u-donjem-delu-ledja-3

Trup je najčešće nagnut na jednu stranu, a mišići su u spazmu (grču), tako da su pokreti trupa značajno limitirani. Položaj koji prija je različit i individualan.Najčešće prija tzv.fiziološki položaj na leđima sa savijenim kolenima (urolani veći peškir ili ćebe debljine 20 cm), mada je čest slučaj da prija i položaj na stomaku sa urolanim većim peškirom, koji se postavlja ispod karlice.

Najčešće, pacijent spontano sam pronađe antalgičan (bezbolan) položaj.Koliko god taj položaj bio nefiziološki, u tom trenutku bi trebalo da se primenjuje.Svaka pojava bola je siguran znak tela da nešto ne valja i da bi trebalo nešto da preduzmemo kako bi bol otklonili.

DIJAGNOSTIKA

U poslednjih 30 godina u medicini je značajno uznapredovala dijagnostika. Bitno je ispoštovati redosled dijagnostičkih metoda i krenuti od prostijih ka složenijim, ukoliko za tim ima potrebe. Uspostavljanje dijagnoze započinje uzimanjem anamneze i kliničke slike.

Probleme lumbo-sakralnog bola moguće je dijagnostikovati sledećim dijagnostičkim metodama:

KLINIČKI PREGLED

bolovi-u-donjem-delu-ledja-4

Rendgenski snimak lumbo-sakralnog dela kičme (X- rays)
Kompjuterizovana tomografija (CT) skener – Computed Tomography (CT) Scan
Magnetna rezonanca (MR) – Magnetic Resonance Imaging (MRI)
Elektromišićna neurografija EMNG

TERAPIJA

Odmah po nastanku bola, potrebno je uzeti nešto od analgetka i miorelaksanata.
Bitno je napomenuti da se navedeni lekovi konzumiraju posle jela. Naravno, sve životne aktivnosti bi trebalo ograničiti na najneophodnije. Moguće je, u kućnim uslovima, primeniti i lekovitu glinu na bolno mesto, kao i tople kupke. Aplikacija gline i kupke bi trebalo vremenski da traje 15-30 minuta. Ukoliko bol ne prestane u roku od par dana, obratite se stručnjaku za pomoć.

FIZIKALNA TERAPIJA

Terapija bola fizikalnim procedurama najpribližnija je prirodnim procedurama zbog blagotvornosti i prijatnosti i odsustva agresije. U određivanju fizikalne terapije, značajna je anamneza, dijagnostika, klinički pregled, funkcionalni status..S obzirom da je širok spektar fizikalnih procedura, odabira se najbolja moguća kombinacija fizikalnih procedura. Značajno je napomenuti da ono što prija i daje efekta u lečenju kod jednog pacijenta, ne mora da prija i dâ efekat u lečenju kod drugog pacijenta sa sličnim problemom.

U fizikalnoj terapiji se primenjuju razne vrste zračenja počev od magneto terapije, ultra zvuka, lasera, infra red, kao i struje različite frekvencije i modulacije. Dejstvo aparaturne fizikalne trapije je anelgezija i vazodilatacija, kao i celularno pospešivanje metabolizma.

Primenjuje se elektroforeza leka lokalno na bolno mesto (prokain ili kalijum jodid, 3% rastvor) koristeći pravilo protoka električne energije od pozitivne do negativne elektrode.

Od bezaparaturnih procedura aplikuje se glina i tople kupke (topla pakovanja). Terapeutska masaža i akupresura bolnih mesta i muskulature koja je u spazmu predstavlja sastavni deo fizikalne terapije. U proseku, trajanje fizikalnih procedura u kontinuitetu iznosi 2-3 nedelje.Bitno je ispoštovati kontinuitet terapije.

Fizikalna terapija predstavlja uvodnu proceduru u sistemsko rešavanje problema lumbalnog bola, a to je kineziterapija (medicinske vežbe).

MANIPULATIVNE METODE – KIROPRAKTIKA LUMBALNOG BOLA

Potpuna indikacija za primenu kiropraktike je mišićni disbalans, gde se mišićni tonus povećava, a sam mišić gura kosti i zglobove iz svog fiziološkog položaja, tako da kosti, mišići i zglobovi trpe konstantno opterećenje i bol. Kiropraktika nema efekta ukoliko postoji mišićni spazam.

Zato, tek posle par dana od započinjanja sa fizikalnim procedurama, koje sem anelgzije imaju i relaksirajuće dejstvo koje pospešuju masaže, kao i medikamentozna terapija, trebalo bi stvoriti preduslove za primenu kiropraktike kao jedne od metoda za odstranjivanje lumbalnog bola.

KINEZITERAPIJSKE PROCEDURE LUMBALNOG BOLA

Sa kineziterapijom (medicinskim vežbanjem) se započinje kada se potpuno otkloni bol. Sistemsko rešavanje lumbalnog bola, kao i prevencija njegovog nastanka, obuhvata kineziterapijske procedure koje su akcentirane na stvaranje mišićne mase i snage pelvitrohanterične muskulature.

Cilj nam je da jaka muskulatura preuzme deo tereta lumbalne kičme.Bitno je napomenuti da ne postoji aktivnost svakodnevnog života koja jača lumbo-sakralne ekstenzore kičme. Isto tako, ne postoji ni sportska aktivnost koja jača mišiće ove regije. To je i najčešći razlog ovih tegoba.

Autor teksta: Žarko Popović, viši fizioterapeut, defektolog-somatoped

POVEZANI TEKSTOVI: Kako zaštiti kičmu i Vežbe za jačanje lumbalne kičme

UKOČIO SAM SE! – bez panike!
PROTOKOL PRAVILNOG POSTUPANJA I SAMOPOMOĆ 

BOLOVI

Bol u leđima, može da bude lokalizovan u vratnoj kičmi, gornjoj trećini trupa, lopatičnoj regiji, između rebara ili u donjem delu leđa. Govorimo o bolovima mekih tkiva, kao i o koštano-mišićnim bolovima.

Bez obzira koja je regija tela zahvaćena bolom, telo reaguje povećanjem mišićnog tonusa koji se isprva lagano diže. Povećanje mišićnog tonusa uvek vodi smanjenoj pokretljivosti telesnih segmenata.

Zato i kažemo: „Ukočio sam se“!

Dizanje tonusa može da ide do spazma mišića bolne regije i grčenja koje se opisuje kao: „ne mogu da se pomerim – potpuno sam ukočen“!

Navedeno stanje dizanja mišićnog tonusa je normalna-fiziološka reakcija organizma koja ograničava pokretljivost telesnih segmenata i time štiti telo od daljeg povređivanja i bola.

ČEKANJE DA SE ZDRAVSTVENI PROBLEM SAM PO SEBI REŠI

Navedena telesna reakcija je pozitivna kao upozorenje i prevencija i upućuje nas na stručnjake koji će vam pomoći. Dakle, samo telo vam kaže da ne čekate, da se vremenom sve vrati u normalu, već je potrebno da zakažete pregled na osnovu kojeg se određuje terapija.

Ukoliko vam se navedena zdravstvena tegoba godinama javlja periodično i ukoliko se do sada sve spontano rešavalo bez adekvatne terapije, već uz samoinicijativnu upotrebu lekova koji su kako ste čuli „nekom pomogli“ u sličnim situacijama, utoliko pre bi trebalo da potražite stručnu pomoć jer zdravstveno stanje može da se iskomplikuje.

KOMPLIKACIJA NELEČENJA, ODSUSTVO ADEKVATNE TERAPIJE I IZGUBLJENO TERAPIJSKO VREME

Ukoliko tegobe duže traju, više od par dana, telo samo po sebi zauzima tzv. ANTALGIČAN položaj – položaj koji najmanje boli i koji je uvek protivan pravilnoj posturi i biomehanici.

Dešava se da antalgija traje i više od par meseci, nekada i godina! U tom slučaju nastaju funkcionalne i strukturalne promene na telesnim segmentima koje impliciraju nastanak novih bolnih tegoba.

Kako vreme prolazi od inicijalne pojave bola, on više nije isti zato što se tegobe multipliciraju i maskiraju i prenose na ostale telesne segmente. Bol se javlja i u drugim telesnim segmentima koji vas nisu boleli.

Suštinski, osnovni bol više nije prvi terapijski cilj u lečenju, već je potrebno da se sve posledice nelečenja i izgubljenog terapijskog vremena prvo prepoznaju i konstatuju, kako bi se napravio novi terapijski plan i program lečenja gde se kao prioritet postavljaju poslednje nastale tegobe koje su uvek praćene bolom i koje predstavljaju najveću tegobu pacijenta u tom trenutku.

Nikako se ne sme zanemariti činjenica da je reč o posledici i komplikaciji nelečenja ili pogrešnog lečenja primarne tegobe i da terapijski zdravstveni problem nije sistemski rešen.

KAKO DA SAM SEBI POMOGNEM

Potpuna indikacija je mirovanje!

Potrebno je da se sve fizičke aktivnosti svedu na minimum kroz bazične – aktivnosti svakodnevnog života (ASŽ).

SVAKA FIZIČKA AKTIVNOST JE KONTRAINDIKOVANA!

KLIN SE KLINOM NE IZBIJA!

Možete da se dodatno povredite i/ili pogoršate
zdravstveno stanje!

Potrebno je da se veći deo dana provede u položajima koji ne provociraju bol i prvom prilikom se obratiti stručnjacima.

Ukoliko niste u mogućnosti da potražite stručnu pomoć, u nastavku vam dajemo savete samopomoći.

Kao prvo, ne paničite i pokušajte da oslušnete vaše telo. Pokušajte da definišete gde vas boli i kako se bol provocira.

Koji su pokreti tela iritantni. Koji položaji i radnje provociraju bol. Proverite da li se bol spušta duž ruku i nogu (konstantno ili periodično).

Proverite da li osećate peckanje i mravinjanje duž ruku i nogu.

Ukoliko nema propagacije bola i mravinjanja i peckanja duž ruku i nogu, ako vas boli prilikom pomeranja bolnog segmenta (glava/vrat, trup), ukoliko se bol provocira sedenjem, stajanjem, ustajanjem iz sedećeg i/ili ležećeg položaja, ako vas boli u grudima, između rebara, kao prvo bi trebalo da izbegavate sve navedeno što vam smeta.

 

Analgetike, tablete, kapsule protiv bolova ne bi trebalo da uzimate na svoju ruku.

Setite se mišićnog tonusa koji je povišen. Kako njega rešiti?

LOKALNA UPOTREBA LEKA I ČIME MASIRATI!

Neizostavni deo terapija koji se odlično pokazao u rešavanju povišenog mišićnog tonusa je masaža.

Preporuka je da se kod navedenih stanja masaža sprovodi pre svega medikamentom, tačnije lekovitim kremama i mastima koje ZAGREVAJU napetu muskulaturu.

Kao masažno sredstvo izostavili smo ulja za masažu zato što kreme i masti koje „zagrevaju bolnu regiju“, imaju svoju lekovitost, prodiru u tkiva i mogu lako da se nabave.

Masaža može da se sprovede i masažnim biljnim uljima. Prodornost u tkiva i lekovitost se zadržavaju, ali izostaje termo efekat zagrevanja.

Masaža najprostijim uljima je krajnje rešenje. Razlog zbog čega je tako je taj što je reč o mineralnim uljima koja nemaju prodornost u tkiva, lepo mirišu jer su parfimisana i služe samo da otklone trenje. U ovu vrstu ulja spadaju skoro sva bebi ulja!

Ulja koja se koriste u terapijske svrhe i zagrevaju su modifikovana i teško mogu da se nabave.

UPOTREBA GELA KOJI GREJE

Osobe koje nemaju mogućnost sprovođenja masaže – utrljavanja kreme ili masti koje greju masirani segment, mogu da koriste razne vrste gelova koji zagrevaju.

Pravilna upotreba gela izostavlja utrljavanje i korišćenje kao masažno sredstvo.

Gelovi se pravilno koriste tako što se nanesu u tankom sloju na bolni – tretirani segment, ne utrljavaju se, već se po nanošenju ostavi da se osuši.

MASAŽA MEDIKAMENTOM

KAKO SPROVESTI MASAŽU

Na bolno mesto je potreno utrljavati kremu ili mast.

To možemo sami da uradimo ili može da to uradi neko umesto nas.

Masažni pokreti bi trebalo da su blagi, ujednačeni i nikako ne bi trebali da provociraju bol.

Da bi masaža bila što prijatnija i svrsishodnija, osoba koja je sprovodi bi trebalo da je krajnje opuštena i ne sme da se plaši da će „nešto da pokvari“.

Isti princip važi i kod sprovođenja samomasaže (vratna, lumbalna kičma i međurebarni mišići).

Položaj iz kog se sprovodi masaža bolne regije određuje sam pacijent.

Svaki položaj koji ne provocira bol a pri tom čini dostupnom bolnu regiju za sprovođenje masaže je odličan položaj!

UTRLJAVANJE KREME ILI MASTI U TRAJANJU OD 10 MINUTA – TELESNI SEGMENTI

  • vratna kičma, trapezasti mišići
  • donji deo leđa – lumbosakralna kičma
  • lopatična regija
  • grudni koš – između rebara

UTRLJAVANJE KREME ILI MASTI U TRAJANJU DO 30 MINUTA

  • leđa – dorzum

ČAJ OD KORENA VALERIJANE

OPUŠTA MIŠIĆE I SMANJUJE BOL!

Kao odlično sredstvo za opuštanje mišića, a samim tim i rešavanju bola, pokazao se čaj od korena valerijane. Valerijana se u prodaji može naći i u obliku kapsula, tableta i vodenog rastvora.

U terapijske svrhe, najbolje se pokazao čaj od korena valerijane.

Preporučena dnevna doza su dve šoljice čaja.

Minimalna doza je jedna šoljica čaja uveče pre spavanja.

OGRANIČENJA UPOTREBE ČAJA OD KORENA VALERIJANE

  • Kontraindikovana je upotreba kod ljudi koji upravljaju motornim vozilima
  • Kontraindikovana je upotreba tokom trudnoće i dojenja

NEŽELJENI EFEKTI

  • Moguće je da kod osoba koje koriste sedative, potencira njihovo dejstvo.

PRIPREMANJE ČAJA

Jednu kašičicu usitnjenog korena preliti sa 150 ml ključale vode i posle 10 minuta procediti. Piti po potrebi nekoliko puta dnevno po šolju čaja.

Kod prisustva propagacije bola duž ruku i nogu i kod peckanja i mravinjanja duž ruku i nogu, potrebno je da se odmah javite stručnjacima.

U navedenom slučaju, ne pokušavajte sami da rešite zdravstveni problem!

ŠTA OČEKIVATI OD PREGLEDA?! KOLIKO TRAJU TERAPIJE? TERAPIJSKA DINAMIKA!

POČETAK TERAPIJA – PROFESIONALNO POSTUPANJE

Prva terapijska faza počinje nakon precizno uzete anamneze, funkcionalnog statusa i napravljenog uvida u medicinsku dokumentaciju, ako je pacijent ima.

Svaka nejasnoća se potkrepljuje upućivanjem na dodatnu dijagnostiku. Tako se stiče jasna slika zdravstvenog stanja pacijenta.

Na osnovu navedenog, počinje se sa izradom plana i programa fizikalnih terapija koje su uvek analgetske, sa ciljem otklanjanja bola, relaksacije i ukoliko postoje lezije perifernih nerava revitalizirajuće.

Minimalan broj navedenih terapija je dve nedelje. Za to vreme je moguće da se prikaže terapijski efekat u punom obimu.

TERAPIJSKA DINAMIKA  – TERAPIJSKI KONTINUITET JE PREDUSLOV TERAPIJSKOG USPEHA

Fizikalne terapije i kineziterapija se sprovode u kontinuitetu – dan za danom. Izostajanje sa terapija predstavlja remećenje u terapijskom toku.

Pravljenje kompromisa sa dolascima pacijenta na svakodnevne terapije otežava lečenje, ne vodi uspehu u lečenju ili ga značajno komplikuje i prolongira.

Pacijent je dužan da sam odluči šta mu je prioritet. Zdravlje ili bilo šta drugo. Ne može da se očekuje da je terapeutu više stalo do zdravlja pacijenta nego njemu samom.

INDIVIDUALNA TERAPIJA - HOLISTIČKA, HUMANA...

SISTEMSKI REŠAVA ZDRAVSTVENE TEGOBE!

TENDENCIJA LEČENJA U CELOM SVETU!

U ovoj prvoj terapijskoj fazi je prilično važno da se svakog dana pažljivo sluša šta pacijent navodi kao tegobe i svaki put kada dođe, terapeut je dužan da pažljivo proveri navode pacijenta, na osnovu kojih, ukoliko ima potrebe iskoriguje već određenu fizikalnu terapiju.

Svaki pacijent je ljudsko biće sa tegobama koje su jedinstvene. Terapijski protokoli su osnova na koju se nadograđuju specifičnosti zdravstvenog stanja. Izostajanje holističkog i individualnog pristupa u lečenju vodi greškama u lečenju i terapijskom neuspehu.

Najčešća terapijska greška je da navedene terapijske korekcije izostaju. Razlog izostajanja najčešće bi trebalo tražiti u velikom broju pacijenata koji bukvalno samo cirkulišu kroz zdravstvenu ustanovu, gde se nema vremena zbog uspostavljenog sistema da se sprovede navedeno.

Umesto toga, u takvim zdravstvenim ustanovama u kojoj bi trebalo da se pacijenti leče tako što se dobijaju terapijski rezultati kod svakog pacijenta, dobijaju se prividi lečenja, zapravo se gubi dragoceno terapijsko vreme.

Zamislite da kupujete nov automobil i da kao drugu opciju imate automobil koji je izrađen po vašoj meri i vašim potrebama. Otprilike, tolika je razlika u pristupu.

Svaka zdravstvena ustanova je limitirana dnevnim brojem pacijenata. Veliki broj pacijenata na dnevnom nivou daje veliku mogućnost greške i vodi terapijskom neuspehu.

Greške u lečenju su svuda moguće. Suština je da se mogućnost greške svede na minimum. Kada dnevno sprovodite terapije velikom broju pacijenta, mogućnost nastanka greške je mnogo izvesniji.

Administrativno gledano, veliki broj pacijenta je zbrinut protokolima lečenja koji se isključivo sprovode. Jednom ordinirana terapija se uglavnom ne menja 2-3 nedelje. Administrativno je sve pokriveno. Administrativno nije napravljena terapijska greška. Administrativno je urađeno sve što treba. Da li je to dovoljan razlog dolaska na lečenje?

Svakog terapijskog dana, ni jedan pacijent nije isti. Trebalo bi ga saslušati i proveriti šta govori.

Određena terapija danas je adekvatna uglavnom danas! Teško da može da bude adekvatna za 2 do 3 nedelje. To je i jedan od razloga terapijskog neuspeha.

Posvećenost, znanje i iskustvo su ključ uspeha i u lečenju.

NEETIČAN I OLAK PRISTUP U LEČENJU

VODITE RAČUNA KOME POKLANJATE POVERENJE U LEČENJU

Prilično je učestalo da se od strane lekara specijalista, najčešće ortopeda i neurologa, kojima su pacijenti sa gore navedenim tegobama poklonili poverenje da usmeni komentar i preporuka, neretko i napiše u izveštaju da će se zdravstveni problem rešiti tako što se pacijentima preporučuje „da se ide na bazen i pliva“ da se „ide kući i rade vežbe“ koje će mu neko već  pokazati, a pacijent će to da zapamti i onda je potrebno samo da ih „radi kod kuće“.

Neretko i sami lekari specijalisti bivaju demonstratori „vežbi“ u ordinacijama gde ordiniraju, gde uplašenim pacijentima izvode sve samo ne ono što se od njih očekuje.

Od takvih „stručnjaka“ bi trebalo svaki pacijent da se čuva i da ako dođe u takvu situaciju promeni ordinarijusa, neretko i ustanovu.

Hipokrat

U praksi se pokazalo da je nemoguće sprovoditi kineziterapiju bez stručnog vođenja terapeuta. Naravno pod uslovom da su plan i program lečenja adekvatni.

Kineziterapija – medicinsko vežbanje, potpuno se razlikuje od bilo kojeg drugog vežbanja koje može da se vidi u teretanama, fitnesima, na jogi, takmičarskim i borilačkim sportovima…

Da bi se čovek bavio sportom trebalo bi da je zdrav!

Kao takav ima potponu drugu početnu poziciju od nekog kome se sprovodi kineziterapija kojom bi trebalo da dosegne nešto što se zove zdravlje i time izjednačio sa nekim ko se bavi sportom.

Tako je i sa bazenom. Dakle, bazen je pomoćno sredstvo u kineziterapiji, a ne sistemsko rešenje i zamena za kineziterapiju. Isto je i sa medicinskim pomagalima.

SISTEMSKO REŠENJE ZDRAVSTVENOG PROBLEMA

KINEZITERAPIJA – MEDICINSKO VEŽBANJE

Kada se bol otkloni i mišićni tonus dovede u fiziološku normu, kada prestane sa senzacijama peckanja i mravinjanja duž ruku i nogu, počinje se sa sistemskim rešavanjem zdravstvenog problema primenom medicinskog vežbanja – kineziterapijom.

Plan i program kineziterapije se izrađuje na osnovu prvog pregleda gde je uzet precizan funkcionalni status koji bi trebalo da obuhvati precizno uzete amplitude pokreta telesnih pokreta, mišićni test, procenu posture, biomehanike, prisustvo deformiteta tela…

Prva kineziterapijska faza ima za cilj vraćanje fizioloških amplituda pokreta primenom vežbi istezanja skraćenih mišića. Ujedno se započinju i vežbe jačanja slabe muskulature.

Navedena faza kineziterapije se najčešće sprovodi dve nedelje u kontinuitetu.

U toku prvih par dana prve terapijske faze za očekivati je prisustvo terapijske reakcije u smislu postojanja blage upale mišića. Navedena tegoba prolazi za dva dana.

Druga kineziterapijska faza ima za cilj jačanje slabih mišića i mišićnih grupa. Najčešće se sprovodi dve nedelje u kontinuitetu.

Treća kineziterapijska faza je ujedno i završna. Ima za cilj testiranje celog tela kroz setove kineziterapijskih vežbi dodatnog jačanja, istezanja, napora…

Najčešće se sprovodi dve nedelje u kontinuitetu.

Kineziterapijske procedure u prvoj i drugoj fazi se dopunjuju nekom od fizikalnih procedura.

Završetkom treće kineziterapijske faze proces lečenja i rehabilitacije pacijenta je sistemski završen.

Uspešnost terapija se meri vraćanjem svih životnih i sportskih aktivnosti u skladu sa

potrebama i godinama u kojima se pacijent nalazi, naravno, bez bola.

Comments

  • Veliborkatatalovic@gmail.com

    Veliborkatatalovic@gmail.comJuly 9, 2023 at 7:04 am

    Dobar dan.
    Bolujem od diskus henrije
    Zašto mi se dešava kada imam bolove pojavljuje mi se nadimanje stomaka.Unapred zahvalna.

    • nikawp

      nikawpJuly 9, 2023 at 7:22 am

      Poštovana Veliborka,
      Predlažem vam da ne trpite bolove pod uslovom da su posledica dijagnostikovane DH
      Zato vam predlažem da zakažete pregled i započnete fizikalne terapije koje uspešno rešavaju vaš zdravstveni problem.
      Ujedno vam preporučujem da posetite gastroenterologa!

  • Gaga

    GagaJune 21, 2023 at 5:37 am

    Postovani,prilikom podizanja desne noge da bih obukla pantalone presekao me bol u kicmi, polako sam se ispravila odmah popila diklofenak i vec drugi dan me boli.Da kazem narodski ušinula sam se,imate li neki predlog sta dalje,da li nastavim da pijem lek,da li da mirujem ili da se krecem. Posao mi je takav da se stalno savijam podizem manji ili veci teret zavisi, pored toga vec mesec dana mi prilikom nekog polozaja trni cela desna ruka i bol je bio jak gore desno u vratnom delu,od ranije imam dijagnozu okostavanje prsljenova i plus bol u levom kuku koji se siri nekad do stopala.Imam 46 godina.

    • nikawp

      nikawpJune 21, 2023 at 3:23 pm

      Poštovana,
      Molimo vas da pročitate naš tekst: UKOČIO SAM SE! – bez panike!PROTOKOL PRAVILNOG POSTUPANJA I SAMOPOMOĆ
      https://www.nika.rs/ukocio-sam-se/
      Sigurno će vam pomoći!

  • 1 47 48 49

Submit Your Comment To Marko